Balada o Pišonji i Žugi
Pišonja i Žuga su pamtili dobroŠta im je te večeri govorio Lepi"More je provod, more su koke""More je izvor života" je li tako Moke
Moke je još dod'o i toDa se strankinje praskaju pravoI da je u Zaostrogu u kampuSvaku noć drugu jebavoPišonja i Žuga mogli su ih slušatiI noć cijeluPišonja i Žuga imali su krvSedamnaest godina vrelu
Pišonja i Žuga
Još istu noć su Pišonja i ŽugaMaznuli kasetaš iz Doma invalidaA malo zatim i autobus"Auto-prevoza" sa HridaPišonja ubaci u brzinuTo vrelo ljetno veče oko dvaest i dva časa"A sada, pravac more"Viknu Žuga iz sveg glasa
Pišonja je vozio i pušio duhanŽuga voli crne, a Pišonja plaveA poslije mora dalje u svijetSamo se hrabri dokopaju slaveA onda zbogom barake na BreciViknu Žuga i kasetaš odvrnu jačeDobit ćete razglednicu iz afričke zemlje SafariZbogom žohariPišonja i Žuga, dva vjerna drugaKrote opasne krivineMolim te čuvaj ih, Kraljice brzine
Murija je blokirala cestuNegdje kod Bradine oko dva'es tri i petU autobusu je svirao boogie-woogieVidjevši drotove pri brziniOd osamdeset na sat"Vežite se, polećemo", Pišonja reče Žugi
Strahovit tresak zapara zrakČak i iskre poletješe u mrakPričali su ujutru i kleli se u majkuDa su auspuh i retrovizor našli čakPedeset metara dalje u jarku
Pišonja i Žuga, dva vjerna drugaKrote opasne krivineMolim te čuvaj ih, Kraljice brzine
I dok su Pišonju unosili u hitnuOn ugleda Mjesec iznad sebe i reče"Bože, kako neki mogu gore,A ja i Žuga ni na more"Poslije toga je pao u nesvijestI više nije mogao čutiKako se još dugo na nebuSmijao Mjesec žuti
Pišonja i Žuga