Boško i Admira
Davno je to bilou zemlji koje nema više.Nešto je prekrilo vrijemenešto ljudi zaboraviše.
Sjećam se sudbina mnogihu gradu ispod Trebevića,ali Boško i Admirato je već bila filmska priča.
Oko njih su gorili daninisu ni imali šanse,al' teška vremena uvijekdonesu velike romanse.
Nisu bili iz plemena istognisu imali istoga Boga,al' imali su jedno drugoi san o bjegu iz sveg' toga.
Kažu da ljubav možesva zla pobjediti,ali izgleda da čovjek ne znato oružje upotrebiti,
REF.Ma kakva Julija, kakav Romeoniko se nije tako volioi niko nikad nećesve dok Miljacka voda teče.
I pita se kad će još jednomna svijetu malom, bijelomda se dotaknu srca dvai stave ljubav ispred zastava.
To se ovdje događa čestopostoji neki nevidljivi prag,koji pređeš i anđeo u tebiodbaci krila i postane vrag.
I pred snajperom na Vrbanja mostui pred ovim što najbolje znam,njih dvoje su stajali samina zadnjoj stanici svoga sna.
Zato sjetite se njihsvi vi veliki i moćnihšto na retrovizoru umjesto u srcudržite ljubav, vjeru, sveti lik.
Zato sjetite se njihne smije biti vam svejedno.zar je nebo jedino mjesto,gdje možemo biti jedno,gdje možemo biti zajedno?
REF.