23. Prosinac
Sad još osjećam miris tvog tijela,u našem krevetu leži po svudi neispijena šalica kavestalno podsjeća nemam kud.
Nova zora polako sad sviće,ali tebi to svejedno jei nema veze što pjevaju pticejer to gore sad ne čuje se.
Samo ostaje nada da vrijemesad liječi sve rane i da Bogće mi dati sad snage preživjet te dane.
Ne znam što sad da radim sasobom, nosim neizbrisivi trag,nikad više tvoj šapat na uhu,otvaram prozor zagušljiv je zrak.
Brzo oblaćim kaput na sebe,žurno izlazim na ulicu,baš je dobro što kiša rominja,to nisu suze na mome licu