Vre ftičeki spiju i šume mučijunaj moja popevka zvonipo dolu i gaju, po dragomu krajuod kojeg mi lepšega ni
Tu brat mi je vsaki, tu doma sem takipogodit bi mogel i spetpoznati su puti, tu gde je čutiljubljenu, domaču mi reč
I srce mi greje i z menom se smejei v žalosti plače takajem nikaj ni slajše ne čuje se rajšeneg dobri i dragi naš kaj.
Već ptice spavaju i šume šute,neka moja pjesma odjekujepo dolini i gaju, po dragome kraju,od kojeg mi ljepšega nema.
Tu brat mi je svatko, tu doma sam takav,pogoditi bih mogao i opetpoznati su puti, tu gdje de se može čutivoljenu, domaću mi riječ.
I srce mi grije i sa mnom se smijei u žalosti plače isto tako.Ali ništa nije slađe, ne sluša se radijenego dobri i dragi naš "kaj".