Tuga, ti i ja
Evo me, noći, stara prijateljiceopet njoj ću poći niz duge puste ulicetamo gdje strahovi prestajuobraz mi grije njen dlanna njemu moje usne nestajubeskrajno sam, uzdah joj znam
Časti me noći, stara prijateljiceu čašu natoči žudnju da me slomizar nisam dovoljno gubioko će izmjeriti boldo očaja ljubionamjerno bježao da bi se vraćao
Opet mi se budi tuga, tuga najvećakoju nosi snijeg s planinavjetar ravnicakoga sad joj srce volikaži nek' još jače boliidemo do dnatuga, ti i ja
Pozdravljam te, noći, stara prijateljicei ovaj krug ću proći neće stić' me kajanješta je ovo proljećespram nježnih godinapoziv njen me pokrećečak i sa dna isto izgleda