Kapetane moj
Već dugo me puštaš gledat' niz pučinu,i proklinjat' sreću koju more nosi,darujuć' mi puste i besane noći,gdje mi tuga plete svud srebro po kosi.Kapetane mój.
Znam, tebi je more prva ljubav bila,a ja sam tek bljesak značila u mraku,da bih kad se magla ispred broda digla,ostala k'o pjena na njegovom tragu.Kapetane mój.
I starim tako sama od brod do broda,u želji da te zagrlim, izljubim,i ako dobro znadem da svakim te danom,sa brazdom broda nepovratno gubim.
A kad se bez želja doma k meni vratiš,toj posljednjoj luci, što te mirno čeka,ni spaziti nećeš da uz tebe nije,ona mlada žena već starica neka.Kapetane mój.
I ako dobro znadem da svakim te danom,sa brazdom broda nepovratno gubim.