Mnye nravitsa (Мне падабаецца)
Мне падабаецца, што Вы хворыя не мной,Мне падабаецца, што я хворая не Вамі,Што ніколі цяжкі шар зямныНе паплыве пад нашымі нагамі.Мне падабаецца, што можна быць смешнай –Распушчанай – і не граць словамі,І не чырванець задушлівай хваляй,Злёгку дакрануўшыся рукавамі.
Мне падабаецца яшчэ, што Вы пры мнеСпакойна абдымаеце іншую,Не прадказваеце мне ў пякельным агніГарэць за тое, што я не Вас цалую.Што імя прыемнае маё, мой пяшчотны, неЗгадваеце ні ўдзень, ні ўночы – дарэмна...Што ніколі ў царкоўнай цішыніНе праспяваюць над намі : «Алілуя!».
Дзякуй Вам і сэрцам, і рукойЗа тое, што Вы мяне – не ведаючы самі! –Так любіце: за мой начны спакой,За рэдкасць сустрэч вячэрнiмi гадзінамі,За нашы не-гулянні пад месяцам.За сонца не ў нас над галовамі, –За тое, што вы хворыя – на жаль! – Не мной,За тое, што я хворая – на жаль! – Не Вамі!
meni se sviđa...
meni se sviđa da niste bolesni mnome,meni se sviđa to što ja nisam bolesna vamaDa nikad teška zemljina kuglaneće otploviti pod našim nogama.Meni se sviđa to što mogu da budem smešna-raspuštenom- i ne igrati rečima.I ne crveniti se gušećim talasom,malo dodirnuvši se rukama.
meni se sviđa još to,da vi ispred menemirno grlite drugu.ne smetajte mi da u paklenoj vatrigorim za to što ljubim ne vas.Da ime moje,moj nežni,ne pominjeteni danju ni noću...Da nikad u crkvenoj tišinineće propevati nad nama:aleluja
hvala vam i srcem i rukomza to što vi mene- neznajuči samitako volite: za moj noćni pokojza retkost susreta u časovima pred zalazakza naše ne šetnje pod mesecomza sunce koje nije nad našim glavamaza to što ste vi bolesni naćalost ne mnomeza to što sam ja bolesna nažalost ne vama