Sjećanje na Italiju
Dok obale sanjaju,zvijezde nad pučinom plovedok more zaboravljaposljednjih jedara šum
Ja slušam tu školjkui jeka me tad natrag zoveti ne smiješ otići -ostani, dragi, sad tu
I samo ta školjka, taj spomen,tek malo to svijetla k'o biserna dnu mojih sanjati ne smiješ otići sad
Dobro znam, bilo kad, maštam ja,dok spi čitav krajili kad sama ja mislim sadna taj dan, sreća sja.
Slušam tad školjku tu, šapat njentihi zov riječi teDavno svi odu snispomen tek školjka tašapat njen, tihi zov, tihi zov