Nema Čega Nema
Ja noćas oblačim, onu košulju od svile,Na njoj su nekad znam, tvoje male ruke bile.Naš dom se grije, hladnom vatrom s kamina.Na zidu pišem, tvoje ime, ostacima karmina, tvog.
Nema čega nema, puna soba uspomena,A ja moram osmijeh tvoj da gledam na drugoj.Nema čega nema, u muzeju uspomena,Al' ništa mi ne vrijedi, ti tuđa si žena.
Kroz iglu provlačim, tvoju kosu mjesto konca,Da srce sašijem, da ne traži više krivca.Moj san se mrvi, k'o prvi osmijeh s lica tvog,Ja ne sumnjam, dobro znam -Ljubav je ubica, moj...