Bob Dylan "Ballad in Plain D" testo

Traduzione in:hr

Ballad in Plain D

I once loved a girl, her skin it was bronzeWith the innocence of a lamb, she was gentle like a fawnI courted her proudly but now she is goneGone as the season she’s taken

Through young summer’s breeze, I stole her awayFrom her mother and sister, though close did they stayEach one of them suffering from the failures of their dayWith strings of guilt they tried hard to guide us

Of the two sisters, I loved the youngWith sensitive instincts, she was the creative oneThe constant scapegoat, she was easily undoneBy the jealousy of others around her

For her parasite sister, I had no respectBound by her boredom, her pride to protectCountless visions of the other she’d reflectAs a crutch for her scenes and her society

Myself, for what I did, I cannot be excusedThe changes I was going through can’t even be usedFor the lies that I told her in hopes not to loseThe could-be dream-lover of my lifetime

With unknown consciousness, I possessed in my gripA magnificent mantelpiece, though its heart being chippedNoticing not that I’d already slippedTo a sin of love’s false security

From silhouetted anger to manufactured peaceAnswers of emptiness, voice vacanciesTill the tombstones of damage read me no questions but, “PleaseWhat’s wrong and what’s exactly the matter?”

And so it did happen like it could have been foreseenThe timeless explosion of fantasy’s dreamAt the peak of the night, the king and the queenTumbled all down into pieces

“The tragic figure!” her sister did shout“Leave her alone, God damn you, get out!”And I in my armor, turning aboutAnd nailing her to the ruins of her pettiness

Beneath a bare lightbulb the plaster did poundHer sister and I in a screaming battlegroundAnd she in between, the victim of soundSoon shattered as a child ’neath her shadows

All is gone, all is gone, admit it, take flightI gagged twice, doubled, tears blinding my sightMy mind it was mangled, I ran into the nightLeaving all of love’s ashes behind me

The wind knocks my window, the room it is wetThe words to say I’m sorry, I haven’t found yetI think of her often and hope whoever she’s metWill be fully aware of how precious she is

Ah, my friends from the prison, they ask unto me“How good, how good does it feel to be free?”And I answer them most mysteriously“Are birds free from the chains of the skyway?”

Balada iz D

Jednom sam volio djevojku, put joj je bila brončanaS njezinom nevinošću kao u janjeta, bila je nježna kao laneUdvarao sam joj ponosno, ali sad je nemaNestala poput doba koje je uzela

U povjetarcu ranog ljeta, ukrao sam juOd njezine majke i sestre, mada zatvorene su ostaleSvaka od njih pati od poraza svoga vremenaSa strunama krivnje, snažno su se trudile voditi nas

Od dvije sestre, volio sam mlađuS osjetljivim nagonima, ona je bila ona kreativnaStalna žrtva, bilo je lako povrijeđenaLjubomorom drugih oko nje

Za njezinu parazitsku sestru, nisam imao poštovanjaOkovana svojom dosadom, s ponosom za zaštituBezbrojne vizije druge bi zrcalilaKao štaku za svoje scene i svoje društvo

Ja, za ono što sam napravio, ne mogu biti opravdanPromjene kroz koje sam prolazio ne mogu čak biti korišteneZa laži koje sam joj izrekao u nadama da ne ću izgubitiMožebitnu ljubav snova svog života

S nepoznatom svijesnošću, koju sam posjedovao u svom stiskuVeličanstven ukras s kamina, mada joj je srce već bilo okrhnutoNije primjećivala da sam već paoU grijeh lažne sigurnosti u ljubavi

Od ljutnje u obrisima do proizvedenoga miraodgovori praznine, slobodna mjesta u glasuDok nadgrobni spomenici štete nisu mi postavili nikakva pitanja osim "Molim vas,Što nije u redu i o čemu se zapravo radi?"

I tako se dogodilo kako se moglo i predvidjetiBezvremenska eksplozija sna fantazijeNa vrhuncu noći, kralj i kraljicaStropoštali su se i raspali u komadiće

"Tragična figura!" njezina je sestra viknula"Ostavi ju na miru, proklet bio, izlazi!"I ja u svom oklopu, okrećući seI pribijajući je na ruševine njezine sitničavosti

Ispod gole žarulje, žbuka je odzvanjalaNjezina sestra i ja na vrištavom bojištuI ona između, žrtva zvukaUskoro raspršena poput djeteta pod svojim sjenama

Sve je nestalo, sve je nestalo, priznaj, odletiZamucao sam dvaput, udvostručio, suze mi pomutile vidUm mi je bio raskomadan, otrčao sam u noćostavljajući sav pepeo ljubavi za sobom

Vjetar mi kuca na pozor, soba je mokraRiječi kojima bih rekao da mi je žao, nisam ih našaoMislim na nju često i nadam se koga god da je srelaDa će biti potpuno svjestan kako je dragocjena

Ah, moji zatvorski prijatelji, upitaju me"Kako dobar, kako dobar je osjećaj biti na slobodi?"A ja im odgovorim najtajanstvenije"Jesu li ptice slobodne od okova nebeskih puteva?"

Qui è possibile trovare il testo della canzone Ballad in Plain D di Bob Dylan. O il testo della poesie Ballad in Plain D. Bob Dylan Ballad in Plain D testo.