Barbara
Rekla si kako volis momke s jugai kako gore kod vas u Ljubljaniponekad, padaju purpurne kise
Kad navratis nekad u moje snoveSa svojim davnimmirisom ciklameja zadrhtim kao prutkao izgubljeni balon
Barbara, o moja Barbaraodnijeli su tebe daniodnijeli te konji vranistani ludo srce, nije kraj
Barbara, o moja Barbarati si vatra, u njoj gorimzbog tebe se ja jos borimnasa plava zvijezda ima sjaj
U basti pepela iz mojih snovacesto narastes k’o oblak iz morazivis kratko kao leptirsamo par sati dok spava svemir
I vidim ti oci kako se sjajedok nijemo pozdravljas dimnjacarei trazis neke cari orijentau ovom gradu na kraju svijeta
Barbara, o moja Barbara ...