Lome grane trešnje rane, veče miriše,
samo moje ludo srce za njom uzdiše.
Gdje god podjem, gdje god dodjem,
ja sam suvišan,
izgubljen sam kao dijete, izgubljen i sam.
Lome grane trešnje rane, zvijezde padaju,
neke davne uspomene bol mi zadaju.
Nema mjesta gdje bih mog'o, da se umirim,
i da bez nje sa sudbinom da se pomirim.
Daj, natoči ove noći jednu čašu otrova,
ona me je ostavila, ona me zaboravila,
a ne mogu da prebolim ja.
Die Äste der jungen Kirsche brechen, der Abend riecht,
nur mein verrücktes Herz atmet für sie auf
Wo auch immer ich gehe, wo auch immer ich komme,
bin ich überflüssig
ich bin verloren wie ein Kind, verloren und allein
Die Äste der jungen Kirsche brechen, die Sterne fallen,
einige fernen Erinnerungen bereiten mir Schmerzen
Es gibt keinen Ort an dem ich zu Ruhe kommen könnte
und dass ich ohne sie Frieden mit dem Schicksal schliesse
Komm, schenke heute Nacht ein Glas Gift ein,
sie hat mich verlassen, sie hat mich vergessen,
und ich komme nicht drüber hinweg
Ломает ветви черешни рано, вечер пахнет
Только мое глупое сердце о ней вздыхает
Куда не пойду, куда не приду,
Я лишний,
Потерян я, словно ребенок, потерян и сам.
Ломает ветви черешни рано, звезды падают,
Какие-то давние воспоминания боль мне причиняют.
Нет места, где я бы мог успокоится
И без нее с судьбой смириться.
Дай, налей этой ночью одну чашу яда,
Она меня оставила, она меня забыла,
А я не могу забыть...