Čaša otrova
Lome grane trešnje rane, veče miriše,samo moje ludo srce za njom uzdiše.Gdje god podjem, gdje god dodjem,ja sam suvišan,izgubljen sam kao dijete, izgubljen i sam.
Lome grane trešnje rane, zvijezde padaju,neke davne uspomene bol mi zadaju.Nema mjesta gdje bih mog'o, da se umirim,i da bez nje sa sudbinom da se pomirim.
Daj, natoči ove noći jednu čašu otrova,ona me je ostavila, ona me zaboravila,a ne mogu da prebolim ja.