Dah djetinjstva
Gdje su oni dani igre i veseljakada presretni smo bili zajedno mi tad?Dok te čekam sama ispod jorgovananježnog pogleda i riječi, sjetim se i sad:
Kad se popneš na brdašcemeđu stijene dvje,metni ruku na srdašce,šapni - volim te.
Za nama su dani bezbrižnog djetinjstvakada proljetni je lahor milovao nas.Jesenji dok vjetar našom stazom lutaopet vraća meni davno izgubljeni glas:
Kad se popneš na brdašcemeđu stijene dvje,metni ruku na srdašce,šapni - volim te