الأن أنت
ولدت على حدود الضواحى
حيث لا تعمل القطارات بعد الأن
حيث المنطقة شعبية
و من الأسهل كثيرا ان تحلم
عن مواجهه الواقع...
كم من الشباب الذين يذهبون بعيدا
ليبحثوا عن شئ أكثر مما يملكون
ربما بسبب الضربات التى تلقونها
لم يردوها لأحد أبدا
و أصبحوا متألمين أكثر من داخلهم
و لقد تعلمت أن فى هذة الحياة
لا أحد يعطينا أكثر أبدا
و لكن كم من الأنفاس و كم تستطيع أن تتسلق
بدون النظر الى الخلف
و الأن هاهى أنت
تعطى معنى لأيامى
كل شئ يمضى بخير طالما أنت هنا
الأن أنت
و لكنى لا أنسى
كل أصدقائى
الذين لازالو هناك
و المرء يجد نفسه أكثر وحدة دائما
فى هذة السن, أنت لا تعلمين...أنت لا تعلمين
كم من السباقات. كم من الرحلات
التى تذهب أماما بلا
عودة أبدا...
و الأن هاهى أنت
فى محور أفكارى
الجزء الداخلى من كل أنفاسى
سوف تكونين عزيمتى
الغير محدودة
فأنت بالفعل لى
دعم...
و الأن أنت تعلمين من هو
الرجل الذى بداخلى...
ولدت على حدود الضواحى
حيث لن أذهب ثانية تقريبا
فتتبقى الرياح التى تركتها
مثل القطار الذى مر بالفعل
اليوم حيث أنك بجانبى
اليوم حيث يوجد أنت فقط
اليوم و أنت هنا
الأن أنت
Teď ty
Narozený na okraji periferie
kam už dál tramvaje nejezdí
kde je oblíbená oblast
je jednodušší snít
než čelit realitě
kolik mladých lidí odchází
aby našli více toho co mají
snad proto, že jsem inkasoval rány
a nikdo je nikdy neudělal
a uvnitř ony bolí
znovu víc
a naučil jsem se, že v životě
nikdo nikdy nám nedá víc
ale kolik dechů kolik výstupů
se jde vpředu aniž by
ses někdy obrátil
a teď jsi tady
abys dala smysl mým dnům
všechno je v pořádku od
té doby, co jsi tady
teď ty
ale nezapoměl jsem všechny
mé přátelé, kteří jsou stále tam ...
a cítíme se stále více samotní
v tomto věku nevíš, nevíš
ale kolik jízd, ale kolik letů
jdeme dopředu aniž bychom
někdy dorazili
a teď jsi tady
v centru mých myšlenek
vnitřní část dechů
budeš vůlí
která je neomezená
ty, která je pro mě
již odvetou ...
nyní víš, kdo je kdo
muž, který je ve mě ...
narozený na okraji periferie
kam se už víc nevrátím
zbývá vítr, který jsem zanechal
jako vlak, který přejel
dnes, když mi jsi po boku
dnes, když jsi sama
dnes, když jsi...
teď ty
Jetzt du
Geboren am äußersten Stadtrand,
wo die Straßenbahnen nicht mehr weiterfahren,
wo die Gegend dicht besiedelt ist,
ist es einfacher, zu träumen,
als der Wirklichkeit ins Auge zu blicken.
Wie viele junge Leute gehen weg,
um mehr zu suchen als das, was sie haben?
Vielleicht, weil sie die Schläge, die sie einsteckten,
nie an jemanden weitergaben.
Und im Innern tun sie
noch mehr weh.
Und ich habe gelernt, dass uns im Leben
niemand jemals mehr gibt.
Doch welche Ausdauer, welcher Aufstieg,
weiterzugehen, ohne
sich jemals umzudrehen…
Und jetzt bist du hier,
um meinen Tagen einen Sinn zu geben.
Alles ist gut seit
dem Moment, da du
jetzt hier bist.
Doch ich vergesse nicht all
meine Freunde, die noch dort sind…
Und man wird immer einsamer
in diesem Alter, das weißt du nicht… du weißt es nicht.
Doch wie viele Rennen, doch wie viele Flüge
[muss man] weitergehen, ohne
jemals anzukommen…
Und jetzt bist du hier im
Mittelpunkt meiner Gedanken,
das Mark meiner Seufzer.
Du wirst der Wille sein,
der sich nicht in Grenzen zwängt,
du, die du für mich schon
eine Wiedergutmachung [eig.: Revanche] bist.
Jetzt weißt du, wer dieser
Mann ist, der in mir steckt…
Geboren am äußersten Stadtrand,
wohin ich kaum noch zurückkehre,
bleibt der Wind, den ich zurückließ,
wie ein schon vorübergefahrener Zug,
heute, da du an meiner Seite bist,
heute, da es nur noch dich gibt,
heute, da es
dich jetzt gibt.
τώρα εσύ
γεννημένος στο εσωτερικό της περιφέρειας
εκεί οπου τα τραμ δεν πάνε πιά
εκεί όπου η περιοχή είναι δημοφιλής
είναι πιο εύκολο να ονειρεύεσαι
από το να αντιμετωπίσεις την πραγματικότητα..
πόση νεολαία φεύγει
για να ψάξει πιο πολλά από όσα έχει
ίσως επειδή έχει χούφτες παρμένες
και κανείς δεν τα έχει ξαναπάρει
και μέσα πονάνε
ακόμα περισσότερο
και έμαθα ότι μέσα στην ζωή
κανείς ποτέ δεν μας δίνει περισσότερα
μα πόση ανάσα, πόση ανηφόρα
να πηγαίνεις μπροστά χωρίς
να γυρίζεις ποτέ...
και υπάρχεις τώρα εσύ
να δώσεις ένα νόημα στις μέρες μου
πάνε όλα καλά από
την στιγμή που υπάρχεις
τώρα εσύ..
μα δεν ξεχνώ όλους τους
φίλους μου που είναι ακόμη εδώ..
και βρισκόμαστε όλο και πιο μόνοι
σε αυτή την ηλικία δεν ξέρεις... δεν ξέρεις
μα πόσοι αγώνες, μα πόσα πετάγματα
να πηγαίνεις μπροστά χωρίς
να φτάσεις ποτέ
και υπάρχεις τώρα εσύ
στο κέντρο των σκέψεών μου
το εσωτερικό μέρος των αναπνοών
εσύ θα είσαι η θέληση
που δεν περιορίζεται
εσύ που είσαι για μένα
ήδη μια ενίσχυση..
τώρα ξέρεις ποιος είναι
αυτός ο άντρας που υπάρχει μέσα μου..
γεννημένος στο εσωτερικό της περιφέρειας
εκεί όπου δεν γυρίζω σχεδόν ποτέ
μένει ο άνεμος που άφησα
σαν ένα τρένο που μόλις πέρασε
σήμερα που είσαι δίπλα μου
τώρα που υπάρχει μονάχα
τώρα που
υπάρχεις εσύ
Adesso tu
born on the periphery
where the trams dont go anymore
where the air is popular
and it is easier to dream
than to face reality
how many young people go away
to search for more than what they have
maybe that’s why the blows
they never returned
and inside they hurt themselves
even more
and i’ve learnt that in life
nobody ever gives more
but how many breaths, how many rises
getting on without
ever turning back
and now you’re here
to give sense to my days
everything goes well since
the moment you’re
here now
but i didnt forget all of
my friends that are still there
and one always feels more alone
in this age you dont know.. dont know..
how many rides, how many flights
getting on without
ever arriving
and now you’re in
the center of my thoughts
the interior part of my breaths
you will be the desire
unlimited
you that are already
a support for me
now you know who is
the man inside me
born in the periphery
where i almost never come back
stays the wind that i’ve left
like a train that has already passed by
today that you are close to me
today that you’re the only one
today when you are there..
now you
Nyt sinä
Synnyin laitamille kaupungin
mistä ratikat ei kulje eteenpäin
tavallisen kansan alueella
on helpompi unelmoida
kuin katsoa totuutta kasvoihin
Niin paljon nuoria lähtee pois
etsimään jotain parempaa
onkohan syy niiden iskujen
joita palautettua ei saa
ja kipu sisällä aina
vaan kasvaa
Olen oppinut että elämässä
kukaan ei anna sitä parempaa
mutta paljon pitää henkäillä vastamäessä
mennäkseen eteenpäin
kääntymättä koskaan
Ja nyt sinä olet siinä
antamassa syyn päivilleni
kaikki on mennyt hyvin
siitä hetkestä kun olet siinä
nyt sinä
mutta en unohda
kaikkia ystäviäni jotka ovat vielä siellä
Ja sitä tuntee itsensä aina vain yksinäisemmäksi
tässä iässä et tiedä... et tiedä
mutta paljon pitää juosta ja lentää
mennäkseen eteenpäin
saapumatta koskaan
Ja nyt sinä olet siinä
ajatuksieni keskipisteessä
sisin jokaisessa henkäyksessä
sinä olet tahdonvoima
jota ei rajoiteta
minulle sinä olet
jo hyvitys
Nyt tiedät kuka on tuo
mies joka on sisälläni
Synnyin laitamille kaupungin
minne harvoin enää palaan
taakse jäänyt tuuli riittää
kuin ohimennyt juna siintää
tänään olet vierelläni
tänään olet vain sinä
tänään olet siinä
nyt sinä
Toi maintenant
Né en banlieue lointaine
Où Les tramways ne passent plus
Où l'air est populaire
Il est plus facile de rêver
Que de regarder la réalité en face
Combien de jeunes personnes s'en vont
Pour aller chercher plus que ce qu'ils ont
Peut-être parce que les coups pris
Il ne les ont jamais rendu à quelqu'un
Et en soit ils font mal
Beaucoup plus
Et j'ai appris que dans la vie
Personne ne te donne jamais plus
Mais combien de souffles, combien de montées
Avancer sans
Jamais se retourner...
Et tu es là maintenant
A donner un sens à mes jours
Tout va bien du
Moment que tu es là
Toi maintenant
Mais je n'oublie pas tous
Mes amis qui sont encore là-bas...
Et qui se retrouve toujours plus seuls
A cet âge tu ne sais pas... tu ne sais pas
Mais combien de courses, mais combien de vols
Avancer sans
Jamais arriver
Et tu es là maintenant aux
Centres de mes pensées
La part interne de mes souffles
Tu sera la volonté
Qui n'a pas de limite
Toi qui pour moi est
Déjà une revanche
Maintenant tu sais qui est cet
Homme qu'il y a en moi...
Né en banlieue lointaine
Où je n' y retourne quasiment plus
Il reste le vent que j'ai laissé
Comme un train déjà passé
Aujourd'hui que tu es à mes côtés
Aujourd'hui que tu es seulement
aujourd'hui que tu es...
Toi maintenant
Sada ti
Rođen na rubu periferije
gdje vlakovi ne idu više naprijed
gdje je žive radnici
lakše je sanjati
nego gledati stvarnosti u oči
Koliko mladih ljudi odlazi
tražiti više od onog što imaju
možda zato što na primljene udarce
Nitko ih nije upozorio
A unutra još više bole
I naučio sam u životu
Da nam nikad nitko neće dati više
Ali uz koliko uzdaha i koliko penjanja
ćemo ići naprijed bez
okretanja unatrag...
I ti si sada tu
da daš smisao mojim danima
sve ide dobro
od kada si ovdje
sada ti
Ali ne zaboravljam sve
svoje prijatelje koji su još uvijek tamo
I sve se više osjećamo usamljeni
u ovoj dobi ne znaš... ne znaš
Ali uz koliko utrka i letova
idemo naprijed
ali nikad ne stignemo...
I ti si sada tu u
centru mojih misli
U mojim uzdasima
ti bit ćeš volja
koja se ne ograničava
ti si za mene
već jedna osveta...
sada znaš tko je
čovjek koji je u meni
rođen na rubu periferije
gdje se više ne vraća
ostaje vjetar koji sam ostavio
kao vlak koji je već prošao
danas kada si pored mene
danas kada si samo
danas kada si
sada ti
Mostanra Te
A külváros peremén született
Ahova a villamosok sem járnak tovább már
Ahol a terület népes (zsúfolt)
És könnyebb álmodni
Mint szembesülni a valósággal
Mennyi fiatal ember megy el
Hogy többet keressen, mint amennyije van
Talán mert a sok ökölbe szorult kezet
Soha senkinek nem oldották ki
És legbelül a fájdalom
Még tovább nőtt
És én megtanultam, hogy az életben
Senki nem adhat nekünk többet
De mennyi sóhaj, mennyi kapaszkodás
Hogy előbbre jussunk, anélkül
Hogy sohasem emelkednénk fel...
És mostanra itt vagy TE
Hogy értelemet adj a napjaimnak
Minden jól megy attól a
Pillanattól, hogy mostanra
TE itt vagy
De nem feledhetem azokat
A barátaimat, akik még most is ott vannak...
És így egyre jobban egyedül találja magát (az ember)
Ezekben az időkben nem tudod... nem tudhatod
Mennyi folyamat (tanfolyam) mennyi repülés
Az előbbre jutáshoz anélkül
Hogy valaha is megérkeznél...
És mostanra itt vagy TE
A gondolataim közepében
A légvételek legbelső részében
Te leszel az AKARAT
Ami nem ismer határokat
TE, aki nekem már
Most egy (visszavágó) győzelem vagy...
Mostanra tudod ki ez az
Ember, aki bennem van...
A külváros peremén született
Ahova talán soha többé nem térek vissza
A szél marad csak, amit ott hagytam
Mint egy vonat, ami épp elment
Ma, hogy TE mellettem vagy
Ma, hogy egyedül csak TE vagy
Ma, hogy TE vagy...
Mostanra TE
今君は
国境の町はずれに生まれた
電車もそこまでは行かない
大衆的な雰囲気の中では
夢見る方が
現実に直面するより易しい
何人の若者が出かけたことだろう
すでに持っている物を探しに
多分それは彼らの成功が
もう二度とないから
そして気持ちはそれ以上に傷ついているから
私は人生で学んだ
誰もこれ以上何もしてくれないと
でも這い上がるためにどれほどの努力をしたことか
二度と戻らないで前に進むために
そして今君がここにいる
ぼくの日常に意味を与えてくれる
君と出会ってすべてはよくなった
今君がいる
でもぼくは忘れない
友達もみんなまだここにいることを
ぼくたちはいつも孤独だった
この年で君は知らない
でもどれほどの競争と闘いがあったことか
前に進むために
そして今君がここにいる
ぼくの思いの中心に
君はぼくの心の溜息
終わりのない希望
君はぼくにとって
すでに復讐なのだ
今君にはわかるだろう
ぼくの中にいるのが誰なのか
国境の町はずれに生まれた
多分もう二度と帰らない
風だけを残して
通り過ぎた汽車のように
今日君はぼくのそばにいる
たった一人で
君がいる
今君が
Agora É Você
Nasci nos limites da periferia
Onde os bondes não vão mais
Onde o ar é popular
É mais fácil sonhar
Do que encarar a realidade
Quanta gente jovem vai embora
Para procurar além do que já é tido
Talvez porque os socos
Jamais tenham voltado de ninguém
E dentro machucam
Ainda mais
E eu aprendi que na vida
Ninguém nunca dá mais
Mais quanto fôlego, quantas subidas
Andando em frente sem
Jamais voltar...
E agora você está aqui
Dando sentido aos meus dias
Tudo vai bem desde
O momento em que você esteve aqui
Agora você
Mas eu não esqueço
Todos os meus amigos que ainda estão lá
E sempre se encontram mais sozinhos aqui
Nessa idade você não sabe... Você não sabe
Mas quantas corridas, mas quantas voltas
Andando em frente sem
Jamais voltar...
E agora você está aqui
No meio de meus pensamentos
A parte interna dos respiros
Você será a vontade
Que não se limita
Você, que para mim
Já é uma revanche
Agora você sabe quem é aquele
Homem que existe em mim
Nascido nos limites da periferia
Para onde eu quase não volto mais
Resta o vento que eu deixei
Como um trem que já passou
Hoje que você está ao meu lado
Hoje que apenas você está aqui
Hoje que você está aqui...
Agora você
Acum tu
născut la margine de periferie
unde tramvaiele nu mai merg înainte
unde atmosfera e călduroasă
este mai ușor să visezi
decât să înfrunți realitatea
câtă lume tânără pleacă
pentru a căuta mai mult decât are
poate pentru că pumnii primiți
nu ia înapoiat nimănui
și dinăuntru dor
și mai tare
și am învățat că în viață
nimeni nu ne dă niciodată mai mult
dar câtă rezistență, ce pantă
străbatem fără
a ne uita înapoi
iar tu ești aici acum
ca să dai un sens zilelor mele
totul este în regulă, atâta timp
cât tu ești
aici acum
dar nu uit de toți
prietenii mei care încă sunt acolo
și suntem tot mai singuri
la acestă vârstă, nu știi... dar nu știi
câte alergări și câte zboruri
să mergi înainte fără
să ajungi niciodată...
iar acum te afli
în centrul gândurilor mele
partea internă a răsuflărilor
tu vei fi voința
care nu se limită
tu care pentru mine ești
deja o revanșă
acum știi cine e acel
om care se ascunde în mine
născut la margine de periferie
unde nu mă mai întorc
rămâne vântul care l-am lăsat
precum un tren care deja a trecut
azi că îmi ești alături
azi că doar exiști
azi că ești... (lângă mine)
acum tu
In sedaj ti
Rojen na robu mesta
Tam kjer tramvaj ne vozi več
tam kjer je lažje zapeti
neko popularno pesem
Kot pa gledati resnici v oči
Koliko mladih ljudi je šlo od tam proč
iskat nekaj več kot že imajo
mogoče zato, ker prejetih udarcev
nikomur v resnici nikoli niso vrnili
In jih je zato bolečina nekje znotraj
žgala še toliko bolj.
In sam se se naučil, da v življenju
nihče več ne da od sebe vsega
Ne glede koliko vdihov in koliko vzponov
gredo naprej brez
da bi se še kdaj obrnili .
In sedaj si tukaj ti
da daješ smisel mojim dnevom
vse gre v redu od
trenutka
Ko si tukaj ti
Ampak nisem pozabil, vseh svojih
prijateljev, ki so še vedno tam
In počutijo se vedno bolj osamljeni
V teh letih ne veš,... ne veš
Ne glede koliko voženj koliko letov
gredo naprej brez
da bi kdaj sploh kam prispeli
In sedaj si tukaj ti
v centru mojih misli
si del mojega dihanja
Si moja želja
ki nima mej
Ti si zame že
moje maščevanje
In zdaj veš
kakšen moški je v meni
Rojen na robu mesta
kamor se skoraj ne vračam več
ostaja le veter, ki sem ga zapustil
kakor vlak, ki je že odšel
Danes si mi ti ob strani
Danes si mi ti edina
Danes si mi ti...
Preprosto ti
Sada ti
Rodjen na ivicama periferije
gde tramvaji ne idu napred više
gde je površina popularna
i mnogo je lakše sanjati
nego gledati u lice realnosti...
Koliko mladih ljudi ode
da traži više od onoga što ima
možda zato što su udarci primljeni
niko ih nikada nije napravio
a unutra prave loše
još više
I ja sam naučio da u životu
niko nikada ne daje više
ali koliko uzdaha koliko penjanja
ići napred
bez okretanja ikad...
i tu si sada ti
da daš smisao mojim danima
sve ide dobro od momenta kad si tu sada ti
ali ne zaboravljam sve
prijatelje moje koji su još uvek tamo...
I uvek se osećamo više usamljeni
u ovo vreme ne znaš...ne znaš
ali kolike trke ali koliki letovi
ići napred bez
stizanja ikad...
i tu si sada ti u centru mojih razmišljanja
unutrašnji deo udisaja
ti bićeš volja
koja se ne ograničava
ti si za mene
već jedna osveta...
sada znam ko je ovaj
čovek koji je u meni...
Rodjen na ivici periferije,
gde se skoro i ne vraćam više
ostaje vetar kji sam napustio
kao jedan voz koji je već prošao
danas kada si mi blizu
danas kada si samo
danas kada si...
sada tu
Şimdi Sen
cevre sıkıcı
tramvaylar nerede artik calismiyor
havanin populerleri nerede
ve ruya gerceklerle yuzlesmekten daha kolaydir
kac genc gitti daha ne kadar arayavagiz
Belki bu yuzden kavgalar var
onlar asla geri donmez
kendilerine zarar verirler
hatta daha fazla
ve ben hayatta ogrendim
kimse hicbirsey vermiyor
ama nefes almadan ayaga hic kalkmadan
vazgecme
hic geri donme
ve simdi sen buradasin
bu gune anlam veremiyorum
hersey bir yana
Orada olduğunuzda
Şimdi sen
Hic unutma
Hala orada arkadaşlarım var .
ve hep daha yalnız hissediyorum
bu yasta bilmiyorum bilmiyorum ..
kaç irk, kaç uçuş
olmadan gelme
hic olmasin
ve şimdi burada olan
Benimim gibi dusunenler
nefesler iç kısmı
Eğer isterseniz olacak
bu sınırlı değil
Benim için kim vardır
Benim için bir destek vardir
Artık kim olduğunu biliyorum
içimdeki adamin
Cevre sıkıcı
Neredeyse hic calismiyor
Ben soldan esen ruzgarim
Bu taraftan gecen bir tren gibi
Bugün bana yakın olduğunu
bugün tek olduğunu
bugün sadece sen olduğunu
şimdi sen