Po prvi put
Ipak ne znaš ni sama kad,nemir uđe u život tvoj.Odlazi on,hladno ostavlja te samu.
Nijemo odlaziš ko poslušno pseto,tiho, u svoj kut,gušeći plač u grlu svom,po prvi put, po prvi put, po prvi put.
Sve te odjednom plaši tad,njegov pogled i njegov smijeh.Javlja se strah,drhćeš kao slomljen prut.
Zar u srcu koje voli još imamjesta i za smijeh u časukad ostavlja se svepo prvi put, po prvi put, po prvi put?
Pred njim budi se prošli svijet.Dal' oživjet će skupa s nimsjećanja takoja javljat će se svud?
Dal' će slabost nekogslatkog trenutka (jača nego on),ljubavi našoj nanijeti bolpo prvi put, po prvi put, po prvi put?