Zvizda Danica
Mlad se misec ka' i zikva ljulja sa neba,dotakne ga digod crikva s vr' kampanela.A dvije zvjezdice, dvoje smišne dičice,sile su na njega ka' u krilo matere.
Za te noćas livon rukon radin posteju,a desnon te teškon mukon zoven na zemju.Tvrd je pelin i rogač, ali isto ću se snać',jerbo put do tvog srca u tom mraku moran nać'.
Hej, moja zvizdo Danice,moja ljuta ranice,dođi, lezi kraj mene.Hej, vilo sa Velebita,ja san tvoj čovik sa mora,koji ništa ne mora.Moran samo stvari dvi,tebe ljubit' i umrit'.
Da je Adam Evu manje drža' za ruku,sigurno mu ne bi dala gnjilu jabuku.Lipa žena to je vrag, muškon srcu puno drag,a ja slipac i budala uvik slidin isti trag.
Hej, moja zvizdo Danice,moja ljuta ranice,dođi, lezi kraj mene.Hej, vilo sa Velebita,ja san tvoj čovik sa mora,koji ništa ne mora.Moran samo stvari dvi,tebe ljubit' i umrit'