Nekako S Proljeca
Nekako s proljeća,Uvjek meni dolutaNeka čežnja tamna,Tiha mudrost davna.Spuštam ja stare kofereNa perone sudbine,To je miris zrelih godina,Moja kaput baš je težak,najdraža.Nekako s proljeća,Ja se sjetim starih drugova.Probude se u meniSvi derneci pijani.Tad nosim stare cipele,one znaju moje ulice.To je boja crnoponoćna,Moje koraci baš su teški,najdraža.I opet taj osećaj samoće,Kad neće nikog mene krene i hoće.I opet mrakom svoje pjesme bojim,pijan od želje za usnama tvojim.Sav sam ti od ludila,Nekako s proljeća.Nekako s proljeća,Sjeti mene nepravda,Na pobede, poraze,I sve lažne obzire.Napravim račun praštanja,Popijem pusta maštanja.To je ukus ljepog kajanja.Moji kapci baš su teški.najdraža.Nekako s proljeća,Noć mi oči otvara.Nemam san da uhvatim,Nema dana da ne izgubim.A hoću da te vodim ja,Tragom sunca, jugom maslina,To je dodir tvojih bedara.Moja duša, baš te voli,najdraža.I opet taj osećaj samoće,Kad neće nikog mene krene i hoće.I opet mrakom svoje pjesme bojim,pijan od želje za usnama tvojim.Sav sam ti od ludila,Nekako s proljeća.Sav sam ti od ludila,Nekako s proljeća.Sav sam ti od ludila,Bez tebe, s proljeca.