Ne daj se Ines
Ne daj se, Ines.Ne daj se godinama,moja Ines,drugačijim pokretima i navikama,jer još ti je soba topla;prijatan raspored i rijetki predmeti.
Imala si više ukusa od mene.Tvoja soba - divota - gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovalapo boji papira svojih pisama, po poklonima,pratila me slijedeceg jutra oko devet do stanice.
I ruši se zeleni autobustjeran jesenjim vjetrom, kao list,niz jednu beogradsku padinu.
U večernjem sam odijelu iopkoljen pogledima.
Ne daj se, mladosti moja,ne daj se, Ines.
Dugo je pripremano naše poznanstvoi onda, slučajno, uz vruću rakiju,i sa svega nekoliko rečenica lose prikrivena zelja.
Tvoj način gospodje i obrazi seljanke.Prostakušo i plemkinjo moja!Pa tvoje grudi, krevet,i moja soba obješena u zraku kao naranča,kao narančasta svjetiljka,nad zelenom i modrom vodom Zagreba;Proleterskih brigada 39, kod Grkovic.
Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjihtramvaja.Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva,upotreba zajedničke kupaonicei - molim vas ako me tko traži ...
Ne daj se, Ines - evo me,ustajem tek da okrenem ploču.Da li je to nepristojno u ovakvom času,Mozart, Requiem, Agnus Dei.
Meni je ipak najdraži početak.Raspolažem s još milion njeznih i bezobraznihpodataka naše mladosti,koja nas pred vlastitim ocima vara i krade i napušta.
Ne daj se, Ines,poderi pozivnicu, otkazi večeru,prevari muza odlazeći da se počešljašu nekom boljem hoteludodirni me ispod stola koljenom,generacijo moja, ljubavnice.
Znam da ce biti još mladosti,ali ne više ovakve;u prosjeku 1938a.Ja neću imati s kim ostati mlad,ako svi ostarite,i ta ce mi mladost teško pasti,a bit ce ipak da ste vi u pravu,jer ja sam sam na ovoj obalikoju ste napustili i predali bezvoljno.
A ponovno počinje kišakao što već kisi u listopadu na otocima.More od olova i nebo od borova.Udaljeni glasovi koji se miješaju:glas majke, prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata.Na brzinu pokupljeno rublje pred kišui nestalo je svjetla s tom bjelinom.
Još malo šetnje uz more i gotovo;Ne daj se, Ines.