Spomenar
Dok listam spomenarprisjećam se drugovabezbrižnog svog djetinjstva,svaki potpis sjeća mena te davne sne.
A sjećanja ostajupremda pijesak vremena izmičei ono što je prošlo većčini se k'o stvarnost sve.
Razni rukopisi, razna perai crteži razni, stiloviu sjećanju žive draga licai kao da su opet samnom svi.
Kao da školsko zvono još zvoničuju se smijeh i zadnje šale.Počinje sat – javlja se strahšto zbližuje nas sve.
Ljubavi prve i uzbuđenjaporuke skrite ispod klupe.Sjećam se još, pamtim i saddrage riječi te...
Zadnji dan škole, haljine nove,radost nam kvari strah od mature.Svjesni smo svi, dani se tiponovit neće – ne !