Ove noći jedna žena
Volio je ženu svog životaSada tugu svoju vješto skrivaBezbroj puta vraća se i kreneDa opet pođe k njoj pod prozore njene
Ljubio je njenu kosu plavu,želio da ima zvijezdu sjajnu.Sada skriven u sijenci od granjaOn se sjeća njenih milovanja
chorusOve noći jedna žena mirno spavaNa jastuku rasuta joj kosa plavaU tišini doma svoga, mirnog zdanjaOve noći jedna žena nešto lijepo sanja
Ove noći jedan čovjek nekud lutaNa čas misli da je stigo na kraj putaOve noći jedan čovjek tužno bdijeDok niz lice, umorno mu, hladna kiša lije
[sve ispočetka]