امرأتي
لملمت كل الاشياء التي جمعتنا معاالذكريات المنتاثرة في كل مكان في الغرفةالرائحة التي احبها لم تعد موجودة في هذا البيتانتاختفت الضحكات الضائعة على زاوية الشاطئارجوك لا تتركيني فالوحدة مؤلمة جدالقد احببنا معا هذا العالم عديم اللون
انت امرأتي
تذكرين ذاك اليوم حيث تقابلنا في الشارعحيث المرة الاولى التي قبلتك بهااستيقظ الربيع على ذراعايانتانظري لقد انطفئت اضواء المنزل .... يا للظلاملقد تزعزعت فسحة الدفء المشرقة هذهلن تنتهي ليالي البكاء بعد الآن
انت امرأتي
لملمت كل الاشياء التي جمعتنا معاالذكريات المنتاثرة في كل مكان في الغرفةالرائحة التي احبها لم تعد موجودة في هذا البيتانتبقيت طاولتنا التي في الزاوية القريبةالاكواب الفارغة المنتشرة في كل مكانكأن كل ما بقي يتحسر عليك
انت امرأتي
لقد اعتزلتني هذه الحياة كلهالم يعد هناك ما هو قيم ، مشرق يستحق العيشلقد فهمت اخيراً ...... ان لا حياة لي بدونكانتانا الان وحيد جداًارجوك ابقي معي واغلقي هذا الباباعطيني يديكالوحدة في الخارج ...... ابرد وحيداً
انت امرأتي
Moja žena
Stvari su skupljene sa tobom zajedno,Uspomene na svakom mjestu širom sobe,Taj dragi miris više nije u ovoj kući,Ti,Na strani i uglovima tvoj osmjeh se izgubio,Šta god da se desi ne idi samoća mnogo boli,Mi smo zajedno voljeli ovaj bezbojni svijet,
Moja ženo
Seti se tog dana na drugoj strani ivice,Kada sam te poljubio po prvi put u životu,Proljećna jutra u mojem zagrljaju,Ti,Pogledaj kako je tama isčezla svjetla u kući,On je toplotu i svjetlost našeg doma ohladio,Noći se nisu završile ja i dalje plačem,
Moja ženo
Stvari koje sam skupljao sa tobom zajedno,Uspomene na svakom mjestu širom sobe,Taj dragi miris više nije u ovoj kući,Ti,Naš sto u uglu i dalje tamo stoji,Čaše ispražnjene, svaka na jednom mjestuKao da sve traži tvoj dah
Moja ženo
Sve što mi je ovaj život ostavio,Nema više ljubavnu vrijednost,Da ne mogu bez tebe, još razumijem,TiSada sam veoma usamljen,Šta god da se desi zatvori vrata i ostani samnom,Daj mi tvoj zagrljaj,Osećaš se hladno, kada si usamljen
Moja ženo