In memoriam
Dok pjevalo je srce moje,onoga dana, istoga sata,crna smrt je pokucalana naš dom, na naša vrata!
Ja plakala bih kao dijeteda sam znala, o da sam znala!Molila bih da te štedikoljenima zemlji pala!
Nema te u gradu tvomagdje se sunčan kamen bijeli,kolijevka još tvoja živial' te vječnost od nje dijeli!Porporelom i Stradunom,Lapadom crn galeb kruži,
kamo ću bez tvog srca:kratko sunce, mrak sve duži.
Crna ženo, kosom što kosišzašto moje najdraže nosiš ?U tren jedan banu tuganesta slavuj iz mog luga.