449
Te sam noci kasno stigao,u svoj hladan privatan pakao,449 da okrenem, al` nemam snage,ruke, da pokrenem.
Kod kuce nekako mi je najteze,sve, bas sve me podsjeca na tebe,od tuge predugo se umire,a ti da barem pitas, za mene.
Svaki put, kad odlazis,komadic mene, ko` da odnosis,ko` da odnosis.
Svaki put, kad odlazis,sve moje snove ko` da porusis,ko` da porusis.
Te sam noci kasno stigao,Zagreb vec je mirno spavao,449 da okrenem, al` nemam snage,ruke, da pokrenem.
I svaki put, kad odlazis,komadic mene, ko` da odnosis,ko` odnosis.
I svaki put, kad odlazis,sve moje snove ko` da porusis,ko` da porusis.