Vetaran
Govoriš neki davni stih,pjesme iz sedamdesetih.Moju si prošlost dovela,da bi me zavela.
Moje ćeš ime šapnuti,otrov u srce kapnuti.Svaka je nova pobjeda,samo ozljeda.
Ti dala bi za mene svijet,jer svijet lako daje se sa dvadeset.Ma ja, veteran, dušo, o tom sve znam,ranjen i bez čina ja ostat ću sam.
Olako kažeš zauvijek,riječi su strijele oduvijek.Nikad još nisi još patila,nisi shvatila.