Trešnja
I dan danas kao sanjiva pjesma,doletjet će miris trešnje,kada proljeće se rascvate u polju,jedna trešnja koja mene čeka.
Kada sam morao otići rekao sam im,sve što imam, i kuću i njivu,neka uzme svatko što mu treba,no trešnju nju da nađem živu.
Što je to u ljudima tužno,da žive u životima tuđim,tko u moju prošlost plovi,sasvim mirno, bez da se srami.
Samo vjetar glas sluša,i kao jeka opet vrača se u dušu,lijepu pjesmu ne voli baš svatkoi na slavuja kamen baca netko.
Što je to u ljudima tužno,da žive u životima tuđim,tko u moju prošlost plovi,sasvim mirno, bez da se srami.
Nije nebo ovo što vam nude,nije sunce zlato koje svijetli,kada bi mogli prodali bi Boganjima samo jedan će da sudi.
Što je to u ljudima tužno,da žive u životima tuđim,tko u moju prošlost plovi,sasvim mirno, bez da se srami.
Trešnja
I dan danas kao sanjiva pesma,Doleteće miris trešnje,Kada proleće se rascveta u polju,Jedna trešnja koja mene čeka.
Kada sam morao otići rekao sam im,sve što imam, i kuću i njivu,neka uzme svako kome treba,Ali trešnju nju da nađem živu.
Što je to u ljudima tužno,da žive u životima tuđim,ko u mojoj prošlosti plovi,sasvim mirno, bez da se srami.
Samo vetar glas sluša,i kao eho opet vraća se u dušu,lepu pesmu ne voli baš svakoi na slavuja kamen baca neko.
Što je to u ljudima tužno,da žive u životima tuđim,ko u mojoj prošlosti plovi,sasvim mirno, bez da se srami.
Nije nebo ovo što vam nude,nije sunce zlato koje svetli,kada bi mogli prodali bi Boganjima samo jedan će da sudi.
Što je to u ljudima tužno,da žive u životima tuđim,ko u mojoj prošlosti plovi,sasvim mirno, bez da se srami.