Naj, naj
Išao sam njenom ulicommjesečarskim korakom,k'o da htedohstope sreće da brojim.Misao mi je prijala,kako je uživaladraga moja,zadnje noći sa mnom.
Gledao sam olukepune kiše jesenje,sve je vlažno,a u duši gorim.Kolko sreće nebeskeu grudi moje balkanske,počeh svoje srećeda se bojim.
Daj, daj mi svoje usneda ih ljubim..Naj, naj svako jutrozlato moje..Raj, raj u tvome svjetudok te volim..Znaj, znaj da mi godibezmjerno.
Daj, daj mi svoja krilada poletim..Naj, naj svake noćizlato moje..Raj, raj u tvome okuzvezde brojim..Kraj, kraj neće doćinikada...
Stajao sam ispred kapijeda svoje srce napijem,gledam je i opet se bojim.Po tjelu se slivalasvilena tkanina,da li zna onakoliko je volim.Riječi su suvišne,pored njene posteljesklopim očii sanjam u boji.I kad je dotaknemnjen uzdah otme se,ceo svet zastane.
Daj, daj mi svoje usneda ih ljubim..Naj, naj svako jutrozlato moje..Raj, raj u tvome svjetudok te volim..Znaj, znaj da mi godibezmjerno.
Daj, daj mi svoja krilada poletim..Naj, naj svake noćizlato moje..Raj, raj u tvome okuzvezde brojim..Kraj, kraj neće doćinikada...