Večeras
I večeras osjećam tvoj dah,tako ružno sama, nevažna k'o prah.Mrak je, još je jednom danu kraj,pijem isto vino i plašim se sna.
A želim da si tu, kao nekad moj,i trebam da si tu, a oko mene bol.Hoću da si tu, hoću da sve znaš,kako čekam sad i kako nemam sna.
Jer u meni živi strah,opasan i jak,i bez tebe ja,postajem zla.
I večeras sjedim sama,čitam pisma i sve bih ti dala,iste slike i iste misli,i isti miris, isto sve.
Sve isto je ko tad,svako veče ti si ovdje,i progoniš me.