Jedna zima sa Kristinom
Jedne proste Vojvođanske zime,na salašu prijatelja mogmalo društvo se skupilo iz gradasve mladići iz dugih školskih danaa na vratima doma, uz plamen petrolejkese smješilo lice na nas
Jedne proste Vojvođanske zimena salašu prijatelja mogdok su ruke još promrzle od puta,dugo stresale pahulje s kaputati si prišla i od srca mi pružilačašu crnog vinaKristina, Kristina
Dobra vam noć, prijateljidobra vam noć, dobro nam došli,dobra vam noć, prijatelji,sjedite tu i zapjevajmo svi
- - -
...Onda smo izašli na dvorišteja i KristinaŠkripao je snijeg pod nogamaljubio sam je, ljubio...Da li se sjećaš, Kristina?