Supermen
Dino:Kako se piše ljubav, dali kao jedna riječili su to uvijek barem dvije najmanje..Ljudi se od uvijek sastaju,vole i još uvijek rastaju.
Oprostiću joj sve,nisam ja supermen,pa da mogu to na leđima da ponesem.Ugostiću joj sne,bolje im' je kod mene,neka spavaju sve dok se ne promijene.
Zeljko:Like to the dearest friend (kao najdražem prijatelju)Ljubav se nepiše tako, oko za oko zub za zub.O' ne ja ne mogu više, ja sam stigao na rub.Svaka mi reč stražu dobija, svaki mi most na Drini čuprija.
Dino:Šta je to sveto noćas i vječno..Živote sivi...Zeljko:Sve je to ono pred čim drhitiš, a čemu se diviš.
Oprostiću joj sve,nisam ja supermen,pa da mogu to na leđima da ponesem.Ugostiću joj sne,bolje im' je kod mene,neka spavaju sve dok se ne promijene.