Zene se moji jarani
Tvoga oka nemada me opet grijeduša pusta kao kućabez dječurlije
Ej rakijo rakosad tebe volim jakoa ti mene u crnicuzemlju polako
Žene se ženemoji jaranižene se kažu s jesenisve će to narod pozlatitia tebe u crno zaviti
Gdje uvene cvijećetu i nema srećezadnji vlak sam za te bioBog me kaznio
Pio bih i pit ćudok je u litricua kad mi nestaneja ću iz kafane