Zbogom ostaj, moj cvijete ljubljeni
Zbogom ostaj, moj cvijete ljubljeni,zalud tuga i suza je ta,neka ona u oku tvome sad zablista,tužni zadnji mi cjelov daj.
Na pučini gdje sunce se gasi,jedna zvijezda sve slabije sja,ona zalog je jednoj izgubljenoj sreći,ludih želja i maštanja.
S drugom zalud si tražio srećukoju nekad sam dala ti ja,ali, znaj, ljubav prava nikada ne prašta,zaludna nevjerna suza ta.
Zbogom ostaj, moj voljeni Grade,mlada odlazim u dalek kraj,svaki kamen u tebi za mene je bolan,morem tražit ću zaborav.