Vagabund
Govorila si, da je kraj,al' tebi vjerovao nisam.Tek kad su usne blijedeprišle ka mome licu,u času tom sam znao sve.
Jurim po prerijama,skitam po planinama,tražim po sjajnim zvjezdama.Borim se s vjetrovima,skrivam se po šumama,drugujem sa lutalicama.
Kad imam, plaćam za sve,kad nemam, živim k'o prije.Šta je život i smrt,šta je strah,postojiš samo ti.
Sanjam po vozovima,spavam sa klošarima,plačem za uspomenama.U nekim potkrovljimalažno se milujem,sa umornim, tudjim ženama
Al' iznad svega si ti,ti daješ nadu i moć,da tražim dalje i dalje,taj dom u kojem živiš ti.