Prisjećam se noćas
Što li si htjela, kad si mi dalaobraze nježne, ruku malu.Zašto si ljubav osmijehom krala,i mojoj patnji pružala šalu.
Ti živiš sama u svome svijetu,i možda misliš, moje je vrijeme.Pa zimu stvaraš u tudjem ljetu,i vreloj nadi poklanjaš sjever.
Prisjećam se noćas dana, što su bili,daleko od onog, što je moglo biti.Svi trenuci prošli, u bol su se slili,samo kiša suza ponovo će liti.
Ako se jednom za drugog bude,radjala ljubav u tvome srcu,bit će mi vjeruj, istinski drago,da vidim sreću bar na tvome licu.