Olivija
Ko cvijeta dva Olivija i jarasli smo u basti naseg snaal' godine su prosle pored nasdugo vec joj nisam cuo glas
Moja duga putovanjauvijek sam i ona samasa sam tual' mozda necu naci nju
Olivija, upali svjetlosad da nadjem putOlivija, otvori vrataja sam opet tuOlivija, zar neces primit'ovaj mali cvijetOlivija, zar nismo vise isti svijet
Olivija sad ima zivot svojdjevojcicu i mali topli domnece vidjet' moje suzenece cuti pjesmu mojunikad vise nece znatigdje sam ja
Olivija, ti ne znaskako nocas placem jaOlivija, kraj nase rijekesjedim, ali samOlivija, na staroj klupipise ti i jai ime tvoje, Olivijaime tvoje, Olivija