Kad jednog dana prisjetim se svega
Kad jednog dana prisjetim se svegai svome srcu tiho kažem, spavajuzalud je bilopod svjetiljkom i pahuljama snijegaja bit ću sama i sve ce biti mirno.I neću znati što se sa mnom zbivaprolazit će neki ljudi kraj menekao da me nema.
I čitav život bit će mi na dlanusvi susreti, sva obećanjatako mnogo mi smo htjelii samo pjesmu čujem dobro znanumi djetinjstvo smo naše u snu srelibar da mi kaže gdje da pomoć tražimu kasnoj noći ovaj stranackoji odlazi bez riječi.
A ide svome kraju ova zimai blijeda zora već je blizuu daljini grad se budija moram dalje, uvijek nade imamdok pokraj nas su prijatelji – ljudiJer tako malo zapravo nam trebacvijet na stolu, topla sobai predah poslije duga puta.
Kad jednog dana prisjetim se svegai začudim se svome licušto promijenilo se nijekad pomislim na ono što nas čekašto se negdje u daljini krijeTko će mi u tom času snage datisam je čovjek kao slamkašto oluje je nose.