Posoljeni zrak i razlivena tinta
Ponekad sam pijan, do uha nasmijanI duša mi je otvorena knjigaMoje nebo je posoljeni zrakA moje more razlivena tintaKome biti zahvalan, živote moj?
Krenem obalom koju dobro znamSamo dva minuta pješice do lukeGdje se djeca igraju, pred nama skrivajuIglom izbodene ruke
Pa opsujem da ne mogu prostijeMada odavno sam pobjego iz getaI mjesec iznad nas ima okus hostijeA cesta miris izgubljenog svijeta
Moje nebo sad je posoljeni zrakA moje more razlivena tintaZato pjevam da ne pojede me mrakJer da nisam ovo ja bih bio boljkaKome biti zahvalan, grade moj?
Ponekad sam pijan, do uha nasmijanI život mi je otvorena pričaJa se često spotaknem, al se uvijek dočekamJa sam čovjek koji nema brigaKome biti zahvalan, grade moj?