Zrinka
Zrinka je bila klinka, velika klinkaOd trideset i dvije godine.Zrinka je bila klinka, pjegava klinkaOd trideset i dvije godine.Imala je sve, mislio sam ima sve.
Bila je za glavu viša, dal' gore pada kišaPitao sam tad smije se i sad.Šetali smo dugo gradom ma zašto kradomI rekla mi je sve a kako ću bez nje.I 'ko sam joj ja i zašto baš jaA 'ko sam joj ja i gdje sam tu ja.
Zrinka tako ti svake pjege na licu,Zrinka ne ostavljaj ranjenu pticu.
Zrinka je bila klinka, pjegava klinkaOd trideset i dvije godine.Imala je kćer i muža i sve što život pružaI radila je sve iz dosade.I 'ko sam joj ja i zašto baš ja ?A 'ko sam joj ja i gdje sam tu ja ?