Kad ti dođoh do mezara
Kad ti dođoh do mezara, ya Resulallah
Kad ti dođoh do mezara, ya Resulallah,
kad ti duša selam nazva, ya Habiballah,
ko Sulejman uz štap stajah, ya Nebijjallah,
obeseljen i kaharan, ya Šefiallah!
Sve do svoda nebeskoga
zavoljeh te, Muhammede,
više nego ikog svoga,
šefadžijo srca moga!
Dvorce, hazne, zijamete, ya Resulallah,
kralj i sultan ostavljaju, ya Habiballah,
zeman - ruka sve zamete, ya Nebijjallah,
vjetar na njih praha metne, ya Sefiallah.
Ti ostavi samo riječi, ya Resulallah,
ko svoj miraz od Rahmana, ya Habiballah,
da nam srce se izliječi, ya Nebijjallah,
kad od straha grješno ječi, ya Sefiallah!