Pusti
Adastra:
Dižemo silne zidove svojih ego tripova,a iza njih smo usamljene skitnice.
Najgore je kad desi se,da u trenu nestane,ono što gradili smo,sad je prazan hram.
Kako se lako odreći jedni drugoga,sve svete stvari, danas ništa ne znače.
Negdje u tami prkosi,pravednik koji doziva,vjetar što utjehom će izbrisati bol.
Ref.Pusti nek' misle što hoće x2
General Woo:
Opet prkosim u tami,ovog puta nema vraćanja,ja sam pravednik ovo su nepravedna sjećanja.Pamtim sreću koja traje duplo manje,Malo procvjeta pa se pretvori u sranjeI kad postanem princ drugi dan sam opet žaba,Umoran i nemoćan ko neka stara baba.Sve je usporeno opet osjećam se grogi,Sve što boli u trbuhu mi se se zdrobi.Odbijam bit' provociran,Odbijam bit' iznerviran,Odbijam bit' drogiran, pijan, izoliran.Zašto više nismo ljudi dobre volje ?Zašto naše ne valja a tuđe je bolje ?Zašto sve što raste mi režemo u korijenu?Zašto nepromjenjivi obećavaju promjenu ?a svijet je nekad lijep kada gledam ga takvog,Na njemu nema dosta hrane al'...(Ima metak za svakog !)
Ref.Pusti nek' misle što hoće x3
General Woo:
Zašto dižu se zidovi stvoreni iz bolii tko su svi ti umjetni idoli?Govore sorry kad za milost se moliA reklame im govore kako se živi i voli.Zato opet idem nazad,Duboko ispod,Dublje nego ikad gdje visoko je podI bit će mi dobro,Sve nevažno proć' će,A do tada puštam ih nek' misle šta hoće.
Ref.Pusti nek' misle što hoće x3