Voljela je sjaj u travi
Voljela je sjaj u travi, Lorku i BodleraŽivjela u svijetu pjesme, ranjiva i nježnaMaštala je ovdje mirno, sasvim izvan svijetaSva je bila moja, a ipak daleka...
Ne traži me, nemoj nikad zvati.Zaboravi, što je nekad bilo nečes naćiSad si u životu i morala bi znatiNema više nikog da ti vrati sjaj u travi...
Voljela je sjaj u travi, a sada je ženaSpustio se ovaj život na ramena njenaIako je duša njena pjesmom zanesenaVizija iz snova, obična je želja...
Ne traži me, nemoj nikad zvatiZaboravi, što je nekad bilo nečes naćiSad si u životu i morala bi znatiNema više nikog da ti vrati sjaj u travi...