Igra bez granica
Da se bar mogu probuditiu svijetu ljubavi,bez starih dugovai ovih nakaza što su me stalno pratile.
Da te bar mogu poljubiti,bez loših sjećanja na hladna proljeća,bez slike stradanja,što se baš na nas zalijepe.
Jer moj je život igra bez granica,umorna priča, trganje stranica,na kojim ništa ne piše.
Jer moj je život vječito padanje,kad zbrojim poraze ništa ne ostane,samo još vučem navikei sve na tome ostane.
Da te bar mogu probuditi,kavu ti skuhati, u krevet donijeti,pa te poljubiti,al' toga nema i ne postoji.
Da se bar mogu zaljubitiu malu seljanku, na nekom proplankugore u svemiru,tako da dolje ne vidim.