Hej, kafano, neću više
Pio sam i propio sesa sudbinom borio seta žena me ispraćalakuda idem nije znala
Hej, kafano, neću višedrug mi nisi bilata žena mi bol zadalati je vječnom učinila
Živjela je u mislimau časama gorkog vinabila mi je bol i nadahej, živote gdje si sada
Kucat ću na njena vratadok se bijela zora budiklečat ću na njenom pragubar još malo da me ljubi