Osećam se setno
a ti sa prvom jesenjom kišom
lukavo, spretno i neprimetno
u sećanje se uvučeš krišom
Onda oklop sa mene spadne
budem neraspoložen i tužan
noći su kišovite, hladne
ja bespomoćan i razoružan
Uneseš u moju sobu
tugu i tezgobu
muke se ne okončaju
i prepustim se očaju
Ref.
Ne treba mi tamnica
puna vlage i hladnoće
moja je soba samica
za sto godina samoće
Vidim da tapkam u mestu
da je sve prazan hod
srušena kula od karata
na sprud nasukan brod
Osećam se setno
a ti sa prvom jesenjom kišom
lukavo, spretno i neprimetno
u sećanje se uvučeš krišom
Uneseš u moju sobu
tugu i tezgobu
muke se ne okončaju
i prepustim se očaju
Ref. 2x
Ref. 2x
I feel wistfully
and you, with the first autumn rain,
cunningly, ably and insensibly
sneak into the memory
Then armor falls down from me
I become mirthless and sad
nights are rainy, cold
I am helpless and unarmed
You bring into my room
sadness and narrowness
suffers don't end
and I surrender myself to despair
Ref.
I don't need prison
full of moisture and coldness
my room is cell
for a hundred years of loneliness
I see I walk in place
that everything is an empty run
a crushed card tower
a ship stranded on a sandbank
I feel wistfully
and you, with the first autumn rain,
cunningly, ably and insensibly
sneak into the memory
You bring into my room
sadness and narrowness
suffers don't end
and I surrender myself to despair
Ref. 2x